Endoskopija

Endoskop je duga, fleksibilna cijev s kamerom i izvorom svjetlosti na vrhu cijevi. Unutar cijevi nalazi se radni kanal koji omogućuje prolazak raznih instrumenata, uključujući instrumente za biopsiju i razna kliješta za vađenje stranih tijela. Najčešće veličine endoskopa su oko 110 – 140 cm dužine i promjera oko 1 cm što je optimalno za određene vrste endoskopskih pretraga, najčešće na psima i mačkama.

Ovisno o anamnezi i kliničkoj slici, endoskop se koristi za vizualnu pretragu šupljih organa. Najčešće pretrage uključuju pregled usne šupljine, ždrijela, grkljana, gornjeg dijela probavnog sustava (jednjak, želudac, početni dio crijeva), donjeg dijela probavnog sustava (debelo crijevo; veliki dio tankog crijeva nemoguće je pretražiti endoskopom); također se izvode pretrage dišnog sustava (nos i strukture vezane uz nosne prohode, dušnik, pluća) te mokraćno-spolnog sustava (cistoskopija).

Endoskopija se izvodi u općoj (inhalacijskoj) anesteziji. Nakon uvoda u anesteziju (sedacije) i indukcije životinja se intubira, priključuje na uređaj za inhalacijsku anesteziju i uređaj za praćenje vitalnih funkcija pacijenta te se pristupa endoskopiji. Važno je spomenuti da je endoskopija relativno bezbolan zahvat, nakon buđenja životinja je spremna na odlazak kući istog dana.

STRANO TIJELO U JEDNJAKU

Kirurgija intratorakalnog dijela jednjaka indicirana je kod stranih tijela, striktura, tumora, fistula i anomalija krvnih žila. Međutim, od svega nabrojanog  u praksi se ipak najčešće susreće strano tijelo koje može biti kost, igračka, kamen, udice i drugo. Strana tijela se mogu zaustaviti u kaudalnom dijelu jednjaka, iznad baze srca ili na ulasku u grudni koš.

Vlasnici će prvo primijetiti  regurgitaciju , odnosno „povraćanje“ hrane i /ili vode odmah nakon ili nekoliko minuta nakon jela. Osim u slučaju potpuno blokade lumena jednjaka životinja obično može piti ili jesti tekuću hranu. Osim regurgitacije može se primijetiti i pojačano slinjenje, letargija, i u kroničnim slučajevima mršavljenje životinje.  U slučajevima kada strano tijelo probije jednjak mogu se očekivati  komplikacije vezane uz gnojnu upalu grudne šupljine.

Vađenje stranog tijela moguće je izvesti endoskopski što je manje invazivan a time i poželjan zahvat, no često takvo što nije moguće (osobito u slučaju kada je strano tijelo kost) i potrebno je strano tijelo izvaditi kirurškim putem.  Operacija se izvodi interkostalnom torakotomijom i u akutnim slučajevima postotak komplikacija je vrlo nizak. U dugotrajnim slučajevima postotak komplikacija ovisi u stanju jednjaka.  Kod ovih potonjih nekada se osim vađenja stranog tijela postavlja i želučana sonda kako bi se premostio defekt na jednjaku i omogućilo  nesmetano zaraštanje.

Endoskopija kao minimalno invazivna tehnika izrazito je korisna u slučaju pronalaska stranog tijela u probavnom i dišnom sustavu. Osim dijagnostike i pregleda organa prije samog operativnog zahvata ponekad je moguće endoskopski ekstrahirati strano tijelo UKOLIKO STRANO TIJELO NE BLOKIRA LUMEN ORGANA I AKO JE SVOJIM OBLIKOM POGODAN ZA EKSTRAKCIJU. Na taj način se izbjegava operacijski zahvat što uvelike ubrzava oporavak pacijenta te smanjuje troškove. Ukoliko strano tijelo nije moguće ekstrahirati endoskopski moguće je odmah pristupiti operacijskom zahvatu. Strana tijela koja najčešće pronalazimo u probavnom sustavu kućnih ljubimaca su igračke (najčešće loptice), razni metalni predmeti, kamenje, komadi drveta te udice.

Strano tijelo u jednjaku (pileća kost)

Osim vizualne inspekcije organa, prilikom endoskopskih zahvata moguće je uzeti i uzorak tkiva organa koji se pregledava. Uzorci se uzimaju pomoću fleksibilnih biopsera za uzimanje uzoraka kroz radni kanal endoskopa. Također je moguće uzeti i obrisak za mikrobiološku, mikološku te citološku pretragu. Uzorci tkiva organa se nakon uzimanja šalju na patohistološku pretragu, no ovdje moramo spomenuti određena ograničenja patohistološke pretrage zbog veličine uzoraka.