Tijek anesteziološkog protokola

Premedikacija

Premedikacija je, nakon procjene zdravstvenog stanja pacijenta, prvi korak u anesteziološkom protokolu. Nenaviknutost životinje na strane uvjete i strane osobe vrlo često uzrokuje stres koji značajno povećava rizik anestezije, kako zbog izlučivanja adrenalina i njegovog utjecaja na kardiovaskularni sustav, tako i zbog potrebe za većim dozama anestetika u uzbuđenih životinja. Isto tako, uzbuđena životinja predstavlja opasnost za sve osobe koje dolaze u dodir s njom za vrijeme njenog boravka na Klinici. Osim sedativa životinji se u premedikaciji često aplicira i analgetik.  Premedikaciju  najčešće apliciramo intramuskularno. Na Klinici za premedikaciju koristimo acepromazin, medetomidin i midazolam, najčešće u kombinaciji sa metadonom ili morfijem.

Indukcija

Indukcija označava uvod pacijenta u opću anesteziju i slijedeći je korak nakon sedacije. Njena uloga je omogućiti intubaciju životinje. Indukcija se u pravilu izvodi intravenskom primjenom anestetika. Izbor povoljnog lijeka za uvod u anesteziju ovisi u zdravstvenom stanju životinje, premedikaciji te o zahvatu koji slijedi.  Postoje četiri osnovna anestetika koji se upotrebljavaju za indukciju. To su ketamin, etomidat, propofol i tiopental. Sva četiri anestetika koriste se na Klinici za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju.

Održavanje

Za održavanje dovoljne dubine anestezije najčešće se koristi inhalacijska anestezija. Na našoj klinici postoje pet uređaja za inhalacijsku anesteziju.  Kako bi pružili  najbolju skrb našim pacijentima na Klinici koristimo Datex Ohmeda Aespire, vrhunski anesteziološki aparat kojeg s ponosom navodimo u inventaru Klinike. Prednost inhalacijske anestezije je prvenstveno u kontroli nad dubinom anestezije i kontroli dišnih puteva kao i velikoj sigurnosti u odnosu na održavanje anestezije isključivo intravenskim putem. Tijekom održavanja anestezije kontinuirano se primijenjuju opioidni analgetici (najčešće fentanil), pomoću perfuzora B.Braun.

Intraoperacijska analgezija

Bol je uvijek pratitelj traume i kirurškog zahvata. Najbolji način kontrole boli je zaustaviti je prije nego što se pojavi. Takvo što moguće je učiniti prije operativnog zahvata. Kvalitetna analgezija dodatno smiruje pacijenta i  smanjuje potrebne doze drugih anestetika, što znači i rizike povezane s njima.

Već je spomenuto da se analgetici vrlo često daju u premedikaciji. Osim tada spomenutih morfija i metadona, još se upotrebljavaju i fentanil, kao i butorfanol. Svi ovi lijekovi djeluju centralno (središni živčani sustav) i bez njih je teško zamisliti bilo kakav operacijski zahvat. Budući da bol ne prestaje sa završetkom operacijskog zahvata, analgetici iz ove skupine često se nastavljaju aplicirati u vidu kontinuirane infuzije tijekom čitavog boravka pacijenta na klinici.

Osim analgetika koji djeluju centralno, postoje i lokalni anestetici s brojnim načinima njihove primjene. Osim njihove najčešće primjene oko samog mjesta zahvata, ovdje moramo spomenuti i druge vidove lokalne anestezije koje se upotrebljavaju na Klinici, a to su epiduralna anestezija, regionalna intravenska anestezija,blokada brahijalnog spleta i brojne druge. Za sve navedeno koristimo lidokain i bupivakain.

Buđenje i oporavak

Buđenje životinje iz anestezije počinje kako se zahvat bliži kraju. Kad pacijent počne sa pravilnim samostalnim disanjem te kad mu se povrate refleksi (osobito refleks gutanja) životinju se ekstubira i premješta u njen kavez na oporavak. Tada se procjenjuje njeno stanje, te po potrebi apliciraju dodatni analgetici i sedativi.  Brzina potpunog oporavka ovisi o starosti životinje, njenom zdravstvenom stanju kao i tipu opreacijskog zahvata kojem je bila podvrgnuta. Svaka životinja je individualna i gotovo da je nemoguće dalje generalizirati tijek daljneg oporavka iz anestezije.